Heljda

Heljda (Fagopyrum esculentum Moench)

Latinski naziv: Fagopyrum esculentum Moench
Sinonim: hajda, hajdina, ajda, eljda, jelda
Engleski naziv: Buckwheat

Upotreba i ljekovitost

Značajna je kemijska i biološka vrijednost sastava zrna heljde. Sadržaj proteina je 13 do 15%, što ju čini najvažnijom žitaricom (iako biološki nije žitarica već je iz porodice Dvornici, Polygonaceae, zeljaste biljke s člankovitom stabljikom). Ima visoki sadržaj Lizina i drugih esencijelnih aminokiselina – metionina, triptofana i cistina. Ima puno višu proteinsku vrijednost od kukuruza i soje. Osim što ima tri puta viši sadržaj proteina od kukuruza, njegova je i kemijska vrijednost na razini 93, kod soje je 85, a kod kukuruza 72. Približava se graničnoj vrijednosti od 100. Sekundarne tvari koje sadrži heljda podižu njen značaj i perspektivu.

Istraživanja su pokazala da jela od heljde snižavaju visoki krvni tlak, te je to jedna od najvećih kvaliteta i ljekovitih svojstava. Cvijet heljde je dobar kao lijek protiv kašlja i sluzi u gornjim dišnim putevima. Plod heljde je ukusan u svim kombinacijama, te je heljda idealna namirnica za pripremanje prirodno zdravih i dijetalnih jela. Preporučuje se u prehrani svih dobnih skupina, posebice kod osoba koje imaju visoke intelektualne napore jer jača memoriju i koncentraciju. Heljda se također koristi za jačanje proširenih kapilara (bolest proširenih vena) jer sadrži velike količine rutina (bioflavonoid koji jača kapilare i pomaže uklanjanju proširenih vena, smanjuje štetnost oksidiranog LDL kolesterola i smanjuje rizik od srčanih bolesti). Obrok od pola šalice sadrži ido 6000 miligrama rutina, što je i više nego potrebno za jačanje oslabljenih kapilara.

Heljda spada u porodicu Polygonaceae ali se svrstava u žitarice, odnosno krušarice zbog sličnosti u građi i kemijskom sastavu ploda kao i načinu korištenja u ljudskoj prehrani. Zbog svojih skromnih zahtjeva prema hranivima pogodna je za ekološku proizvodnju, gdje kao kultura gustog sklopa smanjuje zastupljenost korovskih vrsta, čisti tlo i ujedno ga obogaćuje organskom tvari. Heljda se uzgaja prvenstveno zbog zrna koje je dobro probavljivo te služi i kao dijetalna hrana. Oljušteno zrno sadrži oko 80 % škroba, 10-15 % bjelančevina, 1-2 % sirovih vlakana, 2-3 % masti i 1-2 % mineralnih tvari; željezo, fosfor i jod te povećan sadržaj B1 i B2 vitamina. Slama heljde se izjednačava po hranivoj vrijednosti sa slamom jarih žitarica, ali se stoci ne smije davati u većim količinama jer sadrži alkaloid fagopyrin. Heljdu oprašuju pčele jer dugo cvate i ima cvijet na koji pčele lako sjedaju, ali samo u jutarnjim satima. Pri povoljnim uvjetima može se dobiti 80 – 100 kg meda sa 1 ha.

Morfologija i fiziologija

Heljda ima dobro razvijen vretenast korijen dobre usvojne snage. U tlo prodire do 120 cm. Stabljika je razgranata, šuplja, visine oko 150 cm, sazrijevanjem dobiva crvenkastu boju. Plod heljde je jednosjemeni trobridni oraščić, smeđe, sivkastosmeđe ili crne boje, 5-6 mm dužine. Plod se sastoji od sjemenog omotača na kojeg otpada 20 do 40 % težine ploda. Sjemenka unutar ljuske istog je oblika, svijetlo ili tamnosmeđe boje. Hektolitarska masa se kreće od 54 do 62 kg, dok masa 1000 zrna iznosi 18 do 38 g. Bijeli cvjetovi skupljeni su na cvjetnim grančicama koje rastu iz pupova u pazuhu listova. Cvjetanje traje dugo, oko 30 dana.

Agroekološki uvjeti uzgoja

Minimalna temperatura za početak sjetve, odnosno za klijanje iznosi od 4 do 9 °C, dok je optimalna temperatura oko 26 °C. Obično sjetvu heljde obavljamo kada se tlo na dubini 10 cm zagrije na oko 15 °C. Heljda je osjetljiva na niske temperature (-1 °C) pa ju mraz može potpuno uništiti. Temperature iznad 30 °C uzrokuju smanjenu oplodnju. Heljda ima velike potrebe za vodom, osjetljiva je na pomanjkanje vode i sušu, osobito tijekom cvatnje, oplodnje i nalijevanja zrna. Suvišak vode je nepoželjan, jer tada heljda jako buja i ima manji prinos zrna, zbog slabe oplodnje cvjetova. Najveće potrebe za vodom ima u fazi nalijevanja zrna. Heljda nema velike zahtjeve prema tlu, uspijeva na raznim tlima počevši od lakih i pjeskovitih pa do teških glinastih tala. Najbolje uspijeva na plodnim i strukturnim tlima, može se uzgajati i na siromašnim, kiselim tlima, kao i na aluvijalnim pjeskovitim tlima. Ne odgovaraju joj teška, vlažna tla na kojima se stvara pokorica.

Priprema tla i sjetva

Obrada tla ovisi o predkulturama i o načinu korištenja usjeva. Ako uzgajamo heljdu kao glavni usjev osnovna obrada tla se obavlja na dubinu 20 – 25 cm oranjem u jesen ili proljeće ovisno o predkulturi. Predsjetvena priprema tla obavlja se sjetvospremačem ili rotacijskom drljačom. Duljina vegetacije ranih sorti je 60-70 dana, srednje kasnih 70-80 dana, kasnih više od 80 dana. Sjetva se obavlja kada se temperatura tla podigne na 15 °C, iako heljda počne klijati pri 4 do 5 °C. Heljda je neotporna na niske temperature, treba izbjegavati rane rokove sjetve, jer ju proljetni mrazovi pri -1 °C mogu potpuno uništiti. Rokovi sjetve heljde (kao glavnog usjeva) su u prvoj polovici svibnja, a postrnu sjetvu treba obaviti odmah nakon žetve glavne kulture, odnosno najkasnije do prve dekade srpnja. Sjetva se može obavljati sijaćicama za strne žitarice na nekoliko načina: širokoredna sjetva koja ima razmak između redova 45 cm ili uskoredna sjetva sa razmakom 12,5 do 25 cm. Dubina sjetve je oko 4 cm, na težim tlima sijemo pliće (2-3 cm). Norma sjetve je od 150 do 200 klijavih zrna/m², odnosno 200-300 klijavih zrna za postrnu sjetvu.

Održavanje tla i gnojidba

Njegom usjeva smatramo sve agrotehničke operacije od sjetve pa do žetve usjeva. Njega usjeva se provodi različito kod različitog tipa sjetve, kod uskoredne sjetve mora se obaviti valjanje, ako se sjetva obavlja u suho tlo. Valjanje obavljamo zbog uspostave kontakta između sjemena i posteljice. Ako dođe do stvaranja pokorice prije nicanja, preporuka je drljačama razbiti pokoricu. Heljda je pogodan usjev za organsku ili ekološku proizvodnju jer uglavnom nije potrebna kemijska zaštita protiv bolesti i štetnika kao ni protiv korova. Heljda ima brzi početni porast i velike listove, u gustom sklopu zasjeni međurednu površinu, te na taj način ima sposobnost zagušenja korova. U RH nema registriranog herbicida za suzbijanje korova u usjevu heljde. Od štetnika najveće štete pravi buhač, jer on napada u ranim fazama razvoja i tako oštećuje listove. Žičnjaci, lisne uši, stjenice, sovice i žitni moljci su štetnici koji također napadaju heljdu, ali s manjim oštećenjima. Izvještajno prognoznim poslovima u zaštiti bilja predviđa se pojava štetnih organizama, te preporuča vrijeme, način i mjere njihovog suzbijanja.

Gnojidba bi se uvijek trebala provoditi na temelju rezultata kemijske analize tla. Na slabije plodnim tlima, prije obrade može se tlo pognojiti s oko 40 – 60 kg/ha dušika, 50 kg/ha fosfora i 60-100 kg/ha kalija. Dio dušika dodajemo kod obrade tla, a drugi dio eventualno u prihrani heljde (u fazi pupanja ili pred cvatnju). Ako je tlo bogato dušikom, gnojidba dušičnim gnojivima može se potpuno izostaviti. Prihrana dušikom u pravilu se ne obavlja jer je heljda izuzetno osjetljiva na polijeganje, naročito ako je parcela prije sjetve bila pognojena mineralnim gnojivom ili stajnjakom. Fosfor ikalij se daju prije sjetve, jer heljda ima veliku upojnu sposobnost i crpi iz tla do 3 puta više kalija i 2 puta više fosfora. Osnovna gnojidba od manjeg je značaja na dobro opskrbljenim tlima. Međutim, ako je tlo siromašno, prije oranja je potrebno tlo pognojiti s kompleksnim N:P:K gnojivima (8:26:26 ili 7:20:30) u količini od 200 do 300 kg/ha.

Žetva i prinos

Heljda neravnomjerno dozrijeva i lako se osipa. Žetvu treba započeti kada je većina plodova zrela, tj. kada 2/3 plodova na biljci dobije tamnosmeđu boju, prije nego što započne osipanje, tada je stabljika još uvijek zelena (počinje dobivati crvenkastu boju). Žetva se obavlja žitnim kombajnima koji se za to posebno podese. Nakon žetve sjeme se suši na manje od 14 % vlage. Od 100 kg zrna heljde može se dobiti 60-70 kg tamnog brašna, 4-18 kg mekinja i 18-26 kg heljdine ljuske. Prinosi zelene mase heljde kreću se od 12-14 t/ha.

U Hrvatskoj se najčešće uzgaja kao postrni usjev pri čemu se prinosi zrna kreću od 1-2 t/ha. Zbog vrlo kratke vegetacije heljda se najčešće uzgaja kao naknadni ili postrni usjev. Heljda kroz vrlo kratku vegetaciju stvara veliku nadzemnu masu pa se može koristiti i u intenzivnoj proizvodnji za zelenu gnojidbu, ali i kao čistač tla (uz nematocidno djelovanje).

Skladištenje i prerada heljdinog zrna

Nakon žetve usjeva zrno moramo pravilno čuvati i uskladištiti (suha skladišta 40 % relativne vlage zraka). Zrno heljde bi se trebalo osušiti na 14 % vlage ili manje, kao i kod ostalih strnih žitarica.

Prerada heljde moguća je na dva načina: mljevenjem oljuštenog zrna heljde i mljevenjem cijelog zrna heljde. Za ljuštenje heljde postoje industrijske linije koje omogućavaju 100 % ljuštenje ploda i dobivanje čistog heljdinog zrna (heljdina kaša). Neoljušteno zrno heljde, koje je prethodno posušeno i pročišćeno od primjesa, može se samljeti za brašno.

Izvori:

www.savjetodavna.hr

www.agroklub.com

Duke., A., James., Zelena ljekarna (drugi dio), Marjan tisak, Split, 2002.