Narodna Apoteka

Tradicionalna Biljna Medicina

LEKSIKON BILJA

Trjeslovine

Trjeslovine su aktivne tvari koje se nalaze u brojnim ljekovitim biljkama trpka okusa (trnina, divlja kruška, nezreli kaki, koštice grožđa). Njihov širok opseg djelovanja ni danas nije dovoljno poznat.

Biljke s velikim količinama trjeslovina (hrast, jela, srčenjak) nekoć su se koristile za štavljenje kože i izradu kožnih predmeta. Danas imaju manje važnu ulogu. Nadomjestile su ih anorganske soli (stipsa, kromove soli). Međutim, vrlo je važno njihovo korištenje u zdravstvene svrhe te u kozmetici. Novim postupcima izolacije i spektroskopskim metodama, posljednjih je godina određivanjem točnog kemijskog sastava, izolirano više od 100 novih spojeva s trjeslovinama. Tako je bilo moguće utvrditi njihovu biološku aktivnost i specifično djelovanje.
Trjeslovine su polifenoli bez dušika, slabo kisele reakcije topivi u vodi ili topivi u obliku koloida. Njihova molekulska masa iznosi 500-3000. S bjelančevinama stvaraju netopive komplekse. Trjeslovine se dijele na trjeslovine koje hidroliziraju i na kondenzirane trjeslovine. U trjeslovine koje hidroliziraju ubrajamo galotanine, elagotanine i neke estere kavene kiseline. Galotanini, npr. tanin, esteri su galne kiseline s jednostavnim šećerima ili šećernim alkoholima. Elagotanini su esteri heksahidroksidifenske kiseline, najčešće s glukozom. Pri njihovu razlaganju nastaje elagna kiselina. Kondenzirane trjeslovine proantocijanidini sastavljeni su od flavanskih jedinica. Kada ih čine samo katehin i epikatehin, govorimo o procijanidinima. U trjeslovine u širem smislu ubrajamo i tvari koje tek dijelom imaju osobine trjeslovina; to su npr. klorogcnska kiselina, ružmarinska kiselina i florotanini. Klorogenska kiselina kod biljaka je vrlo raširena, a ružmarinska kiselina (ester dviju kavenih kiselina) karakteristična je za porodicu usnača (Lamiaceae). Trjeslovine toga tipa nazivamo i Lamiaceae trjeslovinama. Florotanini su trjeslovine alga.
Kod sušenja i pohranjivanja katehinske trjeslovine koje su topive u vodi prelaze u više polimerizirane flobafene netopive u vodi. U hrastovoj kori količina trjeslovina topivih u vodi smanjuje se nakon 15 mjeseci na pola, jer se kondenziraju u netopive, neučinkovite flobafene. Pritom kora postaje crvenkasta i manje vrijedna.
Kako su trjeslovine u vrućoj vodi izrazito netopive, čajeve u kojima ne želimo veću količinu trjeslovine uvijek spravljamo prelijevanjem vodom. Čajeve koji sadrže trjeslovine nikada ne zaslađujemo medom. U medu se nalaze bjelančevine koje trjeslovine zgrušaju, pa čaj postaje mutan. Kad nam trjeslovine izrazito smetaju, čaj spravljamo s hladnom vodom (čaj od medvjetke) ili mu okus poboljšavamo mlijekom (engleski način).
Trjeslovine najviše djeluju na kožu i sluznice. Kolagenska vlakna kože i sluznice trjeslovine vežu u svoju heliks-strukturu. Prema načinu vezivanja i prema količini ugrađenih trjeslovina, govorimo o adstrikciji. Taj je proces reverzibilan i smanjuje nabreklost kože ili sluznica pa tako povećava njihovu otpornost. Kad se u njih ugradi veća količina trjeslovina, kolagenska se vlakna potpuno promijene i više se ne mogu vratiti u prvotno stanje. Preko sluznica i otvorenih rana prevlaci se koagulacijska membrana. Prijelaz između tih postupaka je postupan. Manje koncentrirane otopine trjeslovina (5%) koristimo kao adstringense, dok jače koncentrirane oštećuju kožu i štave je. Trjeslovine djeluju protiv velikog broja bakterija i virusa. Trjeslovine iz pravog čaja sprječavaju nastanak zubnih naslaga i tako djeluju protiv karijesa. Neke trjeslovine (procijanidini) snizuju krvni tlak.
Droge koje sadrže trjeslovine koriste se u liječenju želučanog i crijevnog katara, jer djelaju kao adstringent protiv bakterija i povećanog izlučivanja sluzi. Zahvaljujući sužavanju kapilara, usporavaju crijevnu peristaltiku. Kod upala u usnoj šupljini i ždrijelu (angina, gingivitis, stomatitis) koriste se za ispiranje i grgljanje. Kod opekotina od sunca i drugih lakših opekotina vodene otopine trjeslovina ublažavaju bolove i sprječavaju nastanak mjehurića. U obliku kupelji pomažu kod raspucale kože, kod ozeblina, svrbeža kože, upale spolnih organa i anusa. Djelomično sprječavaju i jako znojenje ruku i nogu, jer sužavaju izlaze znojnih žlijezda i zbog antibakterijskog djelovanja sprječavaju nastanak neugodna mirisa. Trjeslovine su u manjim količinama sastavni dio najrazličitijih kozmetičkih pripravaka, jer povećavaju otpornost kože prema vremenskim utjecajima.
Unutarnje je korištenje trjeslovina u dopuštenim količinama neškodljivo, jer ih zdrava sluznica crijeva gotovo ne propušta. Izvana, kod otvorenih kožnih oštećenja i većih opeklina trjeslovine se ne smiju upotrebljavati.