Narodna Apoteka

Tradicionalna Biljna Medicina

LEKSIKON BILJA

Higijena je od iznimne važnosti za vaše zdravlje

Higijena je nauka o zdravlju. Higijena proučava utjecaj hrane na zdravlje radnih ljudi. Ona spada u preventivnu medicinu, za razliku od kurativne koja liječi bolesti. Higijena se bavi korisnim i štetnim utjecajima na zdravlje. Ispituje probleme čovječje okoline.
Moderna medicina nastoji liječiti tako da se poveća snaga cijelog organizma i traži potpuno izlječenje u trajnoj promjeni života. Tako prirodan način življenja dobiva šire značenja i općenitiju vrijednost. Temelj za obnovu tjelesne snage traži se u hrani. Stoga bi bilo potrebno da se i na tom polju provede revolucija, tj. prirodna ishrana. Način ishrane važan je za pravilan odgoj tijela kao i prirodan način očuvanja zdravlja, odnosno liječenja.
Već i sama otkrića u kemiji dokazuju da je biljka prvi akumulator energije i da sadrži sve elemente koji ulaze u sastav životinjskog tkiva. Životinja ne stvara nego crpi energiju organske materije iz biljnog carstva. Biljka gradi or-gansku hranjivu ćeliju dok je životinja samo preinačuje. Biljka, sakupljajući sunčanu energiju, koncentrirala je toliko snage da može poslužiti kao najčišći izvor hrane. Treba znati da su biljke, plodovi, voda, sunčeva toplina i svjetlo — prvi čimbenici energije i vitalnosti; dok meso, alkohol mogu da izazovu časovitu snagu i uzbuđenje, ah zatim ubrzo dolazi iznemoglost.
Po znanstvenoj analizi utvrđeno je da su naše zubalo, jezik, želudac, dužina crijeva, mliječne žlijezde, kao i ostali unutarnji organi uređeni za prehranu plodovima, a nikako ne za prehranu mesom životinja.
Mokraćna kiselina je posljedica nepravilne izmjene tvari i glavni uzročnik većine bolesti. Nastaje viškom bjelančevina koje su sadržane velikim dijelom u mesu. Uvijek se u krvi nalazi stanovita normalna količina mokraćne kiseline, ali kad ona prelazi svoju normalu, onda se mokraćna kiselina zajedno sa svojim dijelovima krvi pretvara u jednu vrstu sluzne ljepljive mase. Ova masa puni kapilare krvnih i limfnih sudova. U takvom slučaju truje se krv, nastupa slabokrvnost.
Međutim, ponajveća nesreća je u tome što prevelika količina mokraćne kiseline utiče i na psihu bolesnika: dovodi ga do tromosti (zbog otežavanja krvotoka u cijelom organizmu). Tako danas većina ljudi umire dva tri puta ranije, što se ne bi dogodilo da su živjeli prirodno.
Meso uzbuđuje bez obzira na spol i starost. Donosi razne bolesti koje se ne javljaju kod biljne hrane, jer je ona prvorazredna i prirodna. Dakle, meso treba jesti vrlo ograničeno.
Fosforna kiselina je važan čimbenik kod stvaranja živaca i kosti. U biljnoj hrani ima je dvaput više nego u mesu. Biljna je hrana potrebna naročito djeci koja za svoj razvitak trebaju fosfora.
Neki ljudi vjeruju da će biti zdraviji ako što više jedu. Međutim, djelovanje je baš suprotno: stvara se poremećaj u probavnim organima, zatim se razbole jetra, bubrezi, žuč — i na kraju čitav organizam.
Ne smije se jesti dok se želudac nije ispraznio. Tko optereti želudac, neće ostati dugo zdrav. Nastat će katari želuca i crijeva — poremetit će se zdravlje. Želudac i crijeva zahtijevaju točnost, naročito između dva obroka, ali se ni tom prilikom ne smiju preopteretiti hranom i pićem. Baš stoga — želimo li ostati zdravi — ničeg previše. Sve treba da bude u umjerenim granicama.