Vitamini i minerali – Kakav utjecaj imaju na naše zdravlje i organizam općenito?

 

Vitamini su organski spojevi specifičnog djelovanja koje naše tijelo koristi u malim količinama za izgradnju, razvoj i obnovu tkiva. Većina vitamina je esencijalna, što znači da ih organizam ne može sintetizirati, već ih mora unositi hranom.

Vitamini pripadaju skupini organskih tvari, ali nisu hranjive tvari jer nemaju gradivu niti energetsku ulogu. Iako su dnevne potrebe za vitaminima vrlo male, čovjek ne može bez njih. Oni su potrebni kao katalizatori bioloških procesa u organizmu.

S druge strane vitamin K organizam može sam sintetizirati uz pomoć crijevnih bakterija u debelom crijevu.

Tijekom prošlih stoljeća liječnici, kemičari i istraživači su primijetili kako konzumiranje točno određenih namirnica može pospješiti liječenje i prevenciju nekih bolesti. Tako je npr. moreplovac James Cook (1728-1779) prvi uspio spasiti većinu svojih mornara od smrti izazvane skorbutom, dajući im da jedu kiseli kupus za vrijeme dugih plovidbi. Nije ni slutio da se u njemu nalazi velika količina vitamina C.

S obzirom na topljivost, vitamine možemo podijeliti:

Vitamini topljivi u mastima (A, D, E, K) Vitamini topljivi u vodi (C, B skupine i ostali)

Preporučeni dnevni unos tih vitamina je ograničen upravo zbog te karakteristike, dok se vitamini topljivi u vodi mogu unositi i u većim količinama obzirom da će se višak izlučiti putem tjelesnih tekućina.

Nedostatak vitamina uzrokuje poznate bolesti pod nazivom “avitaminoze”.

Vitamini su vrlo osjetljivi, neki na toplinu kojom se priprema jelo, neki na oksidaciju, vrenje, drugo stanje, kemijska sredstva za konzerviranje i slično.

Zato ih u prirodnoj hrani ima manje nego u svježoj.

Potrošnja vitamina je najveća u doba razvoja i bolesti, a ovisi i o klimi i količini sunca. Djeca su osjetljivija na nedostatak vitamina nego odrasli.

Vitamin A – potreban za rast i razvoj koštanih stanica, odnosno tkiva. Važan za obnavljanje gornjeg sloja kože i sluznice. Održava normalnu probavu i apetit. Važan je i za vid, za prilagođavanje oka u sumraku (noćna sljepoća). Glavni izvori vitamina A su: riblje ulje, mlijeko, maslac, jaja, jetra, masni sirevi. A glavni izvori provitamina A (karotina): mrkva, rajčica, blitva, špinat, kupus, dinja, šipak, marelica.

Vitamin D – iznimno važan za rast kostiju i zubi. Pomanjkanje vitamina D u ranoj dobi dojenčadi očituje se kao rahitis. Glavni izvori vitamina D su: riblje ulje, maslac, mlijeko, jaja, sardine i konzervi, margarin. Sunčeve zrake pomažu u pretvaranju provitamina u vitamin u samom organizmu. Zato je zdravo razumno sunčanje.

Vitamini B skupine – niz vitamina topljivih u vodi, od kojih svaki za sebe ima različitu ulogu u organizmu. Pomanjkanje pojedinih vitamina B uzrokuje probavne smetnje, upalu živaca, bolesti krvožilnih organa, smetnje u rastu, upale kože, očiju… Glavni izvori vitamina B su: pivski kvasac, pšenično brašno, crni kruh, nepolirana riža, suhi grah, grašak, mlijeko, svinjsko meso, jaja itd.

Vitamin C – važan za stvaranje organskih produkata žlijezda s unutarnjem lučenjem (hormona), sprečavanje i liječenje malokrvnosti, povećava otpornost tijela prema bolestima (zato ga i nazivaju antiinfecioznim vitaminom), poboljšava izmjenu tvari u stanicama. Nedostatak vitamina C dovodi do krvarenja i upale desni, gubitka apetita, sklonosti prema bolestima itd. Glavni izvori vitamina C su svježe voće i povrće. Kuhana hrana gubi nešto C vitamina, stoga treba nastojati da na jelovniku bude svježe voće i povrće.

Mineralne tvari – čine manji dio hrane, ali su, kao i vitamini, prijeko potrebni za čovječji organizam. Osobito su važni: kalcij, željezo, fosfor, magnezij, kalij, kobalt, jod i dr. Mineralne tvari čine gotovo polovinu čvrste materije kostiju, ulaze u sastav organskih spojeva i potrebni su za održavanje njihove funkcije (npr. željezo je sastavni dio crvene krvne boje -hemoglobina), ulaze u sastav tkivnih tekućina i uvjetuju kemijske procese. Količina mineralnih tvari u pojedinim namirnicama je različita. Organizam je najosjetljiviji na nedostatak kalcijevih, fosfornih i željeznih soli. Najbogatiji izvori kalcija su mlijeko i sir, te žumanjak, grah i orasi. Fosfora također ima u siru, mlijeku, žumanjku i nekim biljkama. Željezo se u najvećim količinama nalazi u zelenom povrću (špinat, salata), mesu, jetri i žumanjku.

Originally posted 2013-01-30 17:53:00. Republished by Blog Post Promoter