Vinova loza (Vitis Vinifera L.)

Ljekoviti dijelovi biljke

 Upotrebljavaju se u prvom redu plodovi, a za ljekovite svrhe i cvjetovi, listovi i vitice. Miris i okus grožđa je toliko mnogostran koliko ima odlika. Cvjetovi imaju posebno ugodan miris. Ljekovite i djelotvorne tvari i ljekovito djelovanje toliko je različito da ga treba nabrojiti prema vrstama.
Vinova loza

Ljekovite i djelotvorne tvari

 Listovi i vitice vinove loze uz tanin sadrže: vinsku, jabučnu i jantarnu kiselinu, vosak, šećer i mineralne tvari, te razne komplicirane organske spojeve. Listovi vinove loze (Folia Vitis vinifera) primijenjuju se u pučkoj medicini, a veoma su cijenjeni kao lijek protiv reume, gihta, povraćanja i krvavog ispljuvka.
Zrelo svježe grožđe sadrži daleko više nego listovi, tanin, vinsku, jabučnu i jantarsku kiselinu, mineralne tvari, razne komplicirane organske spojeve, a od svega najobilnije grožđani šećer i razne vitamine. Grožđe se preporuča onima koji se oporavljaju od bolesti, jer ono stvara krv, jača, izgrađuje tkivo i veoma je ukusno. Iako se čovjek osjeća zdravim, trebalo bi da se svaku godinu podvrgne kuri čišćenja krvi, pogotovu kuri s grožđem.
Kod postojanja jačih srčanih bolesti ili kod smetnji u optoku krvi, jednako tako nastupa poboljšanje zdravstvenog stanja, no tada kura mora trajati dulje vrijeme, a poduzima se samo pod liječničkim nadzorom.
 
Svježi grožđani sok: Bezalkoholni groždani sok može se također upotrijebiti za groždanu kuru. On dovodi tijelu najveće količine vitamina (A, B i C) i mineralnih tvari. Svježim ili pasteriziranim groždanim sokom, ne samo da se pospješuje apetit, jačaju probavni organi i bolešću oslabljeno tijelo, nego se i zdravo tijelo oslobađa otrovnih tvari, pobuđuje se izmjena tvari, obnavlja krv, a sadržaj šećera u krvi dovodi se u ravnotežu, čime se stvara otpornost protiv najrazličitij ih bolesti.
 
Suhe grožđice: Zrelo osušeno grožđe potječe većinom iz Grčke pa u prodaju dolaze sitne sušene grožđice pod imenom rozine ili korinte (Passulae minores), ili krupne pod imenom »cibebe« (Passulae majores). Pod imenom »sultanine« označene su po veličini najveće, a proizvode se u Maloj Aziji.
U pučkoj medicini preporučuju se grožđice kod slabokrvnosti, za jačanje srca, pa se u tu svrhu jedan sat prije ručka ili večere jede puna jedaća žlica grožđica. Ova kura djeluje na otvaranje i pomaže izlučivanje suvišnih sokova iz tijela. Za ublažavanje kašlja pije se u gutljajima mlačno vino u kojem su kuhane sitne grožđice. Veće grožđice, tj. »cibebe i »sultanine«, djeluju na omekšavanje tvrdog trbuha, na začepljenje, i ublažuju tvrdu stolicu pa se u tu svrhu između glavnih obroka jede po jedna puna čajna žlica.
 
Vinova loza
Vino: Vino je prevreli groždani sok sa sadržajem alkohola od 9 do 14%. Sadržaj alkohola i kiseline u vinu ovisi o klimatskim prilikama, načinu prerade, sortama vinove loze, porijeklu i dr.
Kod odraslih osoba, kao i kod onih koji se oporavljaju od bolesti, vino oživljuje, pobuđuje i jača organizam ako se umjereno uzima, pa je u tom smislu lijek. Trpka i crvena vina dobra su protiv proljeva. Staro bijelo vino tjera na mokrenje a gusta vina, bez obzira jesu li slatka ili kiselkasta, pomalo zatvaraju, a crvena vina više nego bijela.
Topli oblozi od bijelog vina s nešto šafrana umiruju bolove kod reumatizma i gihta. Pranje vinom oživljuje i jača a rane se ispiranjem čiste.
 
Medicinska vina za razna oboljenja su:
•             vinum aromaticum (aromatično vino),
•             vinum antichloroticum (vino za liječenje bljedoće),
•             vinum tartari emetici (vino za povraćanje),
•             vinum chinae (kinavino), vinum diureticum
•             (diuretično vino), vinum chinae ferratum
•             (željezno kinavino), vinum stomachicum
•             (vino za jačanje želuca), vinum Absinthi
Neko se ljekovito bilje može močiti (macerirati) u vinu, jer time se, pod određenim preduvjetima, povećava njegova ljekovitost, a osim toga u vino se mogu staviti i raznovrsni plodovi pa se dobiju razna vina, kao na primjer vino od borovnice, bazge, ribiza, brusnice i dr.
Kao najjače sredstvo za jačanje daje se katkada, naročito slabim bolesnicima koji se oporavljaju, i pjenušavo vino, no sadržaj ugljične kiseline mora nastati od prirodnog vrenja. Jeftina pjenušava vina, kojima se dodaje na umjetan način izrađena ugljična kiselina, ne mogu se upotrebljavati u te svrhe.
Vinska žesta (alkohol 9,6%): u službenoj upotrebi nazvana Spiritus vini, dobiva se destilacijom vina te se upotrebljava kao sredstvo za otapanje mnogih lijekova, a u razrijeđenom stanju (70%) i za čišćenje rana. Razrijeđena vinska žesta veoma je dobra kao oblog ili kao sredstvo za pranje bolesnika koji su prisiljeni dugo ležati i koji su uslijed dugog ležanja dobili rane po tijelu (dekubitus).
 
Malo razrijeđena (70%), i ugrijana vinska žesta, upotrebljava se za liječenje opekotina; svježe se rane od opeklina navlaže tako pripremljenom vinskom žestom. To vlaženje treba ponavljati dok se bolovi ne smanje. Oblozi s razrijeđenom vinskom žestom nisu djelotvorni ako je na opekotinu prije toga stavljena hladna voda, što je potpuno krivo u liječenju ovakvih rana.
 
Najrazličitije ljekovito bilje stavlja se u vinsku žestu za unutarnju i vanjsku upotrebu: brđanka, srčanik, komorač, borovnica, crni ribiz, iđirot, trešnje i višnje, kim, orah, brusnica, borovica i pelin. Detaljnije o tome u drugom dijelu knjige.
 
Vinski ocat: U službenoj upotrebi (Acetum vini) dobiva se octenim vrenjem iz dobroga vina. Vinski ocat hladi i steže, umiruje proljeve i krvarenja, bilo da se pije razrijeđen, bilo da se stavlja kao oblog.

izvor: Biljna Medicina