Magnezijev klorid za zdravlje i pomlađivanje

Magnezijev klorid, mineralni spoj dobiven isparavanjem iz  morske vode, dragocjen je zbog svoje sposobnosti da potiče  zdravlje i vitalnost, liječi brojne bolesti, usporava proces starenja i suzbija infekcije.

 

Magnezij je upravo čudotvoran mineral po svom ljekovitom učinku na široki raspon bolesti, kao i po svojoj sposobnosti da pomladi ostarjelo tijelo. Znamo da je neophodan za mnoge enzimske reakcije u tijelu, posebno u vezi s proizvodnjom stanične energije, za zdravlje mozga i živčanog sustava, a također i za zdrave zube i kosti.

Međutim, iznenađuje da je u obliku magnezijevog klorida također impresivan borac protiv infekcija.

Gornja izjava umirovljenog biokemičara i nutricionista Waltera Lasta u kojoj je sažeo ključnu važnost magnezija za naše zdravlje nije pretjerana. Ona je dvostruko istinita zato što je unos magnezija putem hrane uvelike opao zbog upotrebe anorganskih gnojiva i prevelikog unosa kalcija, a također i zato što medicinska struka pretjerano naglašava našu potrebu za visokim unosom kalcija i uzimanjem nadopuna prehrani s kalcijem na štetu magnezija.

Kalcij i magnezij zajednički djeluju u tijelu, ali su i suprotni po svojim učincima na naš metabolizam. To je najvećim dijelom rezultat aktivnosti doštitnih (paratiroidnih)žlijezda koje nastoje održati konstantan kombinirani umnožak kalcija i magnezija u našoj krvi te njihovu ravnotežu s fosforom. Ako je razina magnezija niska, razina kalcija mora porasti kako bi se povratila ravnoteža.

Odakle dolazi taj dodatni kalcij? Iz kostiju i zuba, naravno! To je još veći problem kada su doštitne žlijezde kronično previše stimulirane, obično u kombinaciji s nedovoljno aktivnom štitnom žlijezdom. To je česta situacija kod prisutnosti kandidijaze, amalgamskih zubnih plombi i ispuna korijenskih kanala: čini se da sve to suzbija funkciju štitnjače i pretjerano stimulira doštitne žlijezde.

Što tijelo radi sa suvišnim kalcijem u krvi? Odbacuje ga u tkivo svugdje gdje postoji neka kronična upala. To vodi, na primjer, do kalcifikacije zglobova, kao kod artritisa, te do kalcifikacije jajnika i drugih žlijezda, posljedica čega je smanjena proizvodnja hormona. Kalcificirani bubrezi s vremenom dovode do potrebe za dijalizom, a kalcifiltacija u tkivu dojki, posebno u mliječnim kanalima, često se rješava nepotrebnim mastektomijama i drugim invazivnim tretmanima.

Magnezij je važan za zdrave kosti i zube

 

Medicinski autoriteti tvrde da je visoku učestalost osteoporoze i karijesa u zemljama Zapada moguće prevenirati visokim unosom kalcija. Međutim, objavljeni dokazi otkrivaju da je istina suprotna.

Stanovništvo Azije i Afrike s vrlo niskim unosom od oko 300 miligrama (mg) kalcija dnevno ima vrlo nisku učestalost osteoporoze. U Africi, Bantu žene s unosom od 200 do 350 mg kalcija dnevno imaju najnižu učestalost osteoporoze u svijetu. U zapadnim zemljama s visokim unosom mliječnih proizvoda, prosječan unos kalcija je oko 1000 mg. Što je unos kalcija veći, posebno u obliku proizvoda od kravljeg mlijeka (osim maslaca), veća je učestalost osteoporoze.

Hormoni doštitnih žlijezda održavaju razine kalcija, magnezija i fosfora u kolebljivoj ravnoteži. Ako kalcij poraste magnezij pada, i obrnuto. Uz nizak unos magnezija kalcij se crpi iz kostiju kako bi se povećale razine kalcija u tkivima, dok visok unos magnezija uzrokuje da kalcij izlazi iz tkiva i odlazi u kosti. Visok unos fosfora bez visokog unosa kalcija ili magnezija uzrokuje ispiranje kalcija iz kostiju i izbacivanje iz tijela mokraćom. Visok unos fosfora uz visok kalcij i magnezij vodi do mineralizacije kostiju.

Dr. Lewis B. Barnett, ortopedski kirurg, radio je u dva različita okruga u SAD-u s bitno različitim razinama minerala u tlu i vodi. U okrugu Dallas u Teksasu visokom koncentracijom kalcija i niskom koncentracijom magnezija u vodi za piće, osteoporoza i prijelomi kuka bili su vrlo česti, dok ih u Herefordu u Teksasu s visokim razinama magnezija i niskim razinama kalcija, gotovo uopće nije bilo. U okrugu Dallas sadržaj magnezija u kostima bio je 0,5 posto, dok je u Herefordu bio 1,76 posto. U drugoj usporedbi, sadržaj magnezija u kostima osoba s osteoporozombio je 0,62 posto, dok je kod zdravih osoba bio 1,26 posto.

Ono što vrijedi za zdrave zube vrijedi i za zdrave kosti. U jednoj novozelandskoj studiji utvrđeno je da su zubi otporni na karijes imali u prosjeku dvostruko višu količinu magnezija od zuba osjetljivih na karijes. Kao prosječna koncentracija magnezijevog fosfata u kostima navodi se 1,0 posto, u zubima oko 1,5 posto, u kljovama slonova 2,0 posto, a u zubima životinja mesojeda koje drobe kosti koncentracija je 5,0 posto. Kad se radi o snazi kostiju i zuba, kalcij zamislite kao kredu, a magnezij kao super ljepilo. Magnezijevo super ljepilo veže i pretvara kredu u snažne kosti i zube.

Jedna pacijentica ispričala je Walteru Lastu: “Moja liječnica nazvala me u petak popodne u vezi s mojim pregledom gustoće kostiju i htjela je znati što sam radila tijekom zadnje dvije godine. Pitala sam zašto, i odgovorila je da je uspoređujući preglede iz 2005. i 2006. vidjela da mi se na pregledu iz 2008. stanje popravilo. Nije mogla vjerovati, rekavši da obično kada uđete u raspon osteoporoze više iz njega ne izađete.”

Ta liječnica zapravo je govorila kako zna da prihvaćena terapija visokim dozama dodataka s kalcijem ne djeluje, ali se ipak koristi. Ta pacijentica izmijenila je medicinski tretman, smanjivši kalcij i znatno povećavši unos magnezija (uz unos bora).

Apsorpcija i doziranje magnezija

Rješenje za taj problem je snižavanje razina kalcija u krvi održavanjem visokog unosa magnezija. Međutim, svaki višak magnezija brzo se izgubi s mokraćom. Zbog toga, kako bismo zadržali kalcij u kostima i zubima umjesto oko zglobova i u mekim tkivima, potreban nam je konstantan unos magnezija. Magnezij u našoj prehrani tradicionalno dolazi u ionskom obliku i u želucu se pretvara u magnezijev klorid ili se veže za bjelančevine- posebno klorofil- i zatim razgrađuje i apsorbira kao magnezijev klorid ili kelatirani magnezij.

Zato kod nadopune prehrane možemo izravno koristiti magnezijev klorid umjesto magnezijevog oksida ili hidroksida i drugih oblika koji zahtijevaju dodatnu klorovodičnu kiselinu. Magnezijev klorid ima još jednu prednost: pruža ione magnezija i klora koji su potrebi za stimulaciju aktivnosti probavnih enzima i proizvodnju klorovodične kiseline u želucu. Magnezijev sulfat, također poznat kao epsomska sol, slabo se apsorbira i zato privlači vodu u debelo crijevo i djeluje kaolaksativ.

Ako se voće i povrće uzgaja na mineralima bogatom tlu, tada te namirnice imaju visok sadržaj minerala, uključujući magnezij. Kako biljka raste, pretvara anorganske minerale u organske i veže ih za kiseline kao što je limunska kiselina. U tom se obliku lako apsorbiraju. Iako većina oblika magnezija ima dobru biološku iskoristivost, kelati s aminokiselinama i magnezij vezan za voćne kiseline također imaju blagotvoran alkalizirajući učinak na tijelo.

Postotak apsorpcije magnezija varira i u obrnutom je odnosu s količinom unesenog magnezija. Magnezij se u tijelu apsorbira prvenstveno u tankom crijevu. Kad se konzumira preporučena dnevna doza (RDI) magnezija, što je u prosjeku između 360 i 410 mg dnevno, apsorbiramo približno 50% magnezija, ali kad se unose količine manje od optimalnih možemo apsorbirati čak 75 posto. Apsorpcija rapidno opada kad se odjednom unese više od 200 mg, pa je važno uzimati magnezij podijeljen uviše doza tijekom dana.

Magnezijev klorid može se dodavati u hranu i piće, poput soka, uglavnom kako bi se prikrio gorko-slan okus. Možete početi s par kapi u vašem jelu ili piću i polako povećavati dozu do pola čajne žličice dvaput dnevno što predstavlja 600 mg magnezijevog klorida dnevno. Kad su prisutni faktori poput stresa,visoke životne dobi, kardiovaskularnih problema i znakova kalcifikacije, mnogi zdravstveni radnici savjetuju doze do 1000 mg dnevno. Apsorpcija magnezija u crijevu opada sa starenjem i prisutnošću gastrointestinalnih poremećaja, a posebno kod disbioze uzrokovane antibioticima i drugim farmaceutskim lijekovima. Velik gubitak magnezija mokraćom također može biti nuspojava nekih farmaceutskih sredstava.

Jedna studija objavljena 2005. pokazala je da preko dvije trećine Amerikanaca ne konzumira čak ni najnižu preporučenu razinu magnezija, a 19 posto unosi manje od polovice toga.

Da bi se popravio međustanični status magnezija može biti potrebno uzimati oralne dodatke s magnezijem do tri mjeseca ili duže, a prema dr. Normu Shealyu, može biti potrebna i jedna godina.

Originally posted 2014-01-21 09:43:00. Republished by Blog Post Promoter